Vjera

ja mislim da su reditelji jako velik odraz u djetetu jer ako ti sa djetetom pricas i ponasas se kao da ti je prijatelj onda cesmu moci reci sve a tu roditelji dobivaju ogromnu prednostu u odgoju samo je problem sto vecina djece ne prica sa roditeljima nego kad im se nesto dogodi onda se nadrogiraju i to je to

Ne nadrogiraju se sva djeca kad im je teško a nikad ne razgovaraju s roditeljima.

Ponekad roditelji jednostavno ne razumiju djecu i djeca ne mogu razgovarati normalno s njima jer ih roditelji pokopavaju u svakoj drugoj riječi. Tako je slično i kod mene i ja jednostavno uopće ne razgovaram s roditeljima. Imam prijatelje i oni su mi najveći oslonac u životu. Tako da ja vjerujem da nikad neću početi s drogiranjem jer mi je teško.

India, blago tebi. Imate zakon popa. Naš ima sedamdeset godina i pizdi svaki put "Zašto nisi došla u Crkvu?" kad ga sretnem negdje.

neznam kako kod vas ali ovdje se djeca sa 12 god rezu i puse

Kod svih je tako ali ne vidim kakve veze to ima s temom.

ne nego si rekla da se ne nadrogiraju se sva djeca kad im je teško a nikad ne razgovaraju s roditeljima
pa mislio sam ne samo drogiranje nego i pusenje, rezanje i ostale gluposti

Mišljenja sam da tvoju vjeru ne odražava količina vremena koju provodiš u Crkvi već koliko zapravo vjeruješ jer ima dosta ljudi koji u Crkvu odlaze samo da bi se "pokazali", a zapravo ne misle ono što pokazju. Njima je bitno da cijelo "selo" priča kako su veliki vjernici iako ispod površine nema ničeg.

da znam ja sam iz hercegovine i moji svi su veliki vjernici pa kad smo se preselili ovamo (u knin) i vidjeli kakvo je stanje ovdje ....
mislim razlika je ogromna

Pušenje, alkohol, rezanje, droga. Da, mislila sam i na to.

[javlja se osoba koja zapali cigaretu kad joj je teško]

Nisam baš osoba koja bi mogla govoriti o pušenju pa...

Namarie Raine Caspian je napisao/la:

Pušenje, alkohol, rezanje, droga. Da, mislila sam i na to.

[javlja se osoba koja zapali cigaretu kad joj je teško]

Nisam baš osoba koja bi mogla govoriti o pušenju pa...

Ni ja.

A kad smo kod roditelja, moji su rastavljeni, pa što?
Ni ja s njima baš ne razgovaram o osobnim problemima.

neznam kako vi ali ja znam puno ljudi koji se povjeruju svojim roditeljima i mnogo su sretniji nego ovi drugi koji ce to reci prijateljima i zajedno kukati

nekazem da se ja povjeravam svojima jer su oni LUDI

Neki ni nemaju roditelje pa su svejedno normalni. Isprika za samoozljeđivanje, pušenje i pijenje nije to što ne razgovarate s roditeljima.

ova jedna moja prijateljica nema oca
ja mislim da je to jako utjecalo na nju
ona se reze, ne ide u skolu, pusi , a upoce ne izlazi iz kuce
zatvori se u svoju sobu i nikoga nepusta unutra ja mislim da to ima veze s roditeljima jer - koji bi roditelj to dopustio

Ima veze ,ali opet i nema jer si je prvenstveno ona sama kriva što si je dozvolila psihički pad i pad samopoštovanja. Mnoge osobe pokleknu pred malo većim preprekama ili izazovima pa to završi na svakakve grzone načine.

Ona bi svejedno pušila i rezala se dopustili joj to roditelji ili ne. Nađe se načina, vjerovao ti to ili ne.

Možda i je utjecalo na nju ali u mom razredu je jedan dečko i jedna cura koji također nemaju oca a normalni su. Štoviše, dečko je super i stalno se šali.

pa to ti ja govorim da je mater nije razmazila ona sada nebi bila ovakva

Nema to veze s razmaženošću!

Ja sam razmaženo derište pa ništa. U biti sam normalna. To ima veze s psihom pojedinca. I to je to.

O razmaženosti uopće neću govoriti jer u životu sam srela i previše takvih primjera.

ja mislim da ima jer da joj prije nije dala slatkis kad je trazila ova bi odustala
pa sada kad nece ici u skolu opet bi odustala i krenila

Možeš molim te stavljat rečenične znakove jer se nemrem snać.

Rebecca Iulia Grey je napisao/la:

O razmaženosti uopće neću govoriti jer u životu sam srela i previše takvih primjera.

Također.

Nemaju roditelji uvijek veze s tim kakvo dijete ispade. Na kraju krajeva, mi sami odabiremo pravi put. Imaš slučajeva kad se svi čude kako je dijete ispalo, a navodno je iz tako uzorne obitelji.

E sad...ja na ovu temu imam dosta toga za reći. Ovako, odgojena sam kao kršćanka i vjernica sam. Uglavnom idem na misu svaku nedjelju i to ne zato što moram, nego zato što hoću. Propovijedi su mi više-manje zanimljive, ovisi koja je tema. S velečasnim sam u dobrim odnosima i stvarno je super i puno je napravil za mladež iz naše župe, unatoč tome što je prilično bolestan. Nisam u zboru kao ti India, ali ponekad znam otići na druženja u crkvu ili Susrete mladih. I fora mi je tam; neki ljudi me poprilično živciraju, ali ima i onih s kojima se dobro slažem. Od mojih frendova nitko ne ide sa mnom što je valjda ok. Oni su se odlučili živjeti svoju vjeru izvan crkve.

Slažem se s tobom Alexis!

I ja također. Ipak, meni se ne da ići na misu, ali kada se nagovorim tu i tamo, vratim se ful smirena.

Ja se ne vratim ful smirena jer ja ne vjerujem da Crkva opušta. Meni je to nekako napor jer mi se većinom puta ne da ići. A ako mi se ide onda odem i okej mi je. Mislim, koliko može biti okej.